Paramont je kao što mu ime kaže narastao kao planina. Klub košarke u kolicima je za 15 godina od osnivanja prošao mnoge izazove i nedavno se u Sofiji popeo na sam vrh Balkana. Više nego dovoljan povod za predstavljanje KK OSI Paramonta.
Jedini čovjek koji do tančina zna šta je ovaj kolektiv prošao kroz istoriju je entuzijasta, trener i predsjednik kluba, Vladan Nikolić.
“Paramont je osnovan januara 2008. godine i od tada postoji košarka u kolicima u Podgorici i Crnoj Gori“, počinje razgovor Nikolić.
Vlado priča iz prve ruke jer je bio jedan od osnivača Paramonta.
“U to vrijeme sam bio volonter ili saradnik u Udruženju paraplegičara Crne Gore. Kao neko ko se bavio pitanjima pomoći osobama sa invaliditetom, sa tadašnjim direktorom Udruženja paraplegičara Crne Gore, pokojnim Zoranom Rajkovićem, došli smo na ideju da formiramo nekoliko sportskih klubova osoba sa invaliditetom kako bi im se omogućilo da se kao ravnoparavni članovi društva uključe u sport i sportske aktivnosti“.
U klubu vlada porodična atmosfera, što se vidi i po upravljačkoj strukturi.
“Svi sportisti su članovi skupštine kluba. Igrač Nikola Mišurović je predsjednik skupštine“.
Rastao je Paramont iz godine u godinu, a kao kruna je došla titula u Balkanskoj ligi.
“Trijumf u Sofiji je sigurno najveći uspjeh u istoriji kluba, pošto u ovom takmičenju nastupaju ekipe koje su 15 i više godina unazad najbolje na Balkanu. Dominirali smo u Bugarskoj, a posebno sam ponosan što smo nadmašili predstavnike Bosne i Hercegovine, koji imaju visok renome“.
Veliki uspjeh su ostvarili: Nikola Mišurović, Radmilo Baranin, Nermin Pandzić, Ante Štimac, Vlado Švraka, Mersad Murić, Nedžad Pepić, Pero Kuzmanović, Jasminko Nokić, Senad Husović, Elvir Purić i Adem Demirović. Trener je bio naravno Vladan Nikolić.
Sezona za Podgoričane još nije gotova. Za vikend u Ljubljani imaju priliku da osvoje još jednu medalju.
“U Sloveniji nas očekuje finalni turnir NLB liga. Mogu slobodno da kažem da je ovo takmičenje još jače od Balkanske lige. NLB liga će sledeće godine da preraste u ABA ligu, kao što je ABA liga validne košarke. Na polufinalnom turniru u Banjaluci smo izgubili od domaćeg Vrbasa, tako da nam u Ljubljani predstoji utakmica za treće mjesto protiv domaćeg Parasporta“.
Da će Paramont napraviti dobre rezultate u tekućoj sezoni moglo se pretpostaviti još prošle godine.
“Konstantno napredujemo poslednjih desetak godina. Prošle godine smo osvojili drugo mjesto u Balkanskoj ligi, treće mjesto u NLB ligi. Osvajanje trofeja u Balkanskoj ligi ove sezone je naš najveći uspjeh i kruna petnaestogodišnjeg rada“.
U TIMU I IGRAČI IZ REGIONA, PARAOLIMPIJSKE IGRE NEMOGUĆE BEZ UKLJUČIVANJA MLADIH
Košarka u kolicima je u povoju u Crnoj Gori, tako da je za vrhunske rezultate potrebno dovoditi igrače sa strane. Svjesni su bili toga u Paramontu.
“Sve manje mladih se uključuje u ovaj sport tako da smo bili prinuđeni da bolje igrače potražimo u inostranstvu. Na takav potez se odlučujemo samo kada učestvujemo na važnim takmičenjima, kao što je NLB liga. Jednostavno, moramo da “kupujemo” dobre igrače iz inostranstva ako želimo da napravimo neki veći uspjeh. U timu imamo igrače iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije. Gledamo da u prelaznim rokovima kupimo najbolje slobodne igrače sa područja Balkana“.
Paramont se probio na međunarodnoj sceni, ipak Paraolimpijske igre za Crnu Goru u košarci u kolicima biće san još dugo vremena.
“Budućnost i neko eventualno učešče na Paraolimpijskim igrama treba da se zasniva na mladim igračima. Ponavljam, svjedoci smo da se u poslednje vrijeme sve manje i manje mladih igrača uključuje u ovaj sport tako da o Paraolimpijskim igrama iz ove perspektive ne možemo razmišljati“.
VEOMA SKUP SPORT
Paraolimpizam je veoma skup sport. Nikolić upoznaje javnost da je košarka u kolicima finansijski mnogo zahtjevnija od validne košarke.
“Samo jedna kolica, najjeftinija koštaju 3.000 i više eura. Svaka od naših kolica su između tri i po do 4.000 eura, a to je osnovni rekvizit za ovaj sport. Jedan individulac može da vozi samo svoja kolica jer su svaka rađena po mjeri igrača. Na primjer, ova naša su rađena u Italiji“.
Tu je, napominje Vladan i skup smještaj i transport. KK OSI Paramont je boravak u hotelu u Sofiji koštao 1.600 eura.
“Generalno, sport lica sa invaliditetom je zahtjevan u smislu što ne možemo da odsjednemo u bilo kom hotelu. Smještaj mora da bude prilagođen, u našem slučaju, korisnicima kolica tako da i to dodatno finansijski opterećuje rad kluba“.
Paramont ne bi mogao preživi bez sponzora.
“Naš generalni sponzor, NLB banka Crne Gore nam pomaže oko učešća u NLB i Balkanskoj ligi. Pomažu nam Opština Podgorica, kao i Paraolimpijski komitet Crne Gore. Evo, sad mogu da kažem da nisam siguran da ćemo imati sredstva da se i sledeće sezone takmičimo u Balkanskoj ligi“.
PRAVILA I RAZLIKE U ODNOSU NA VALIDNU KOŠARKU
Nikolić je pokušao da približi košarku u kolicima širokim masama.
“Veoma su male razlike u odnosu na validnu košarku. Visina koša je identična, teren je istih dimenzija, linije za tri poena i slobodna bacanja su na istoj udaljenosti kao u validnoj košarci. Pravila igre su gotovo identična. Eventualna odstupanja se odnose na kretanja igrača. Recimo, greška u koracima u validnoj košarci se svira kada igrač napravi više od dva koraka, dok je u košarci u kolicima kada više od dva puta dotakne obruč kolica a da ne vodi loptu. Postoje neke sitnije razlike vezano za prekršaje. Na primjer, kada neki igrač uđe u prostor kolica kada se kolica kreću i kada napravi grublji kontakt sa kolicima i protivnikom svira se prekršaj“.
Vlado naglašava da je čar košarke u kolicima što je inkluzivna jer je zastupljen svaki oblik i svaka vrsta invaliditeta.
“Maksimalni zbir bodova od pet igrača na terenu je od 1 do 4,5 boda. Svaki košarkaš u kolicima ima određenu vrstu i stepen invaliditeta, i shodno tome dobija kategorizaciju u bodovima. Što je invaliditet teži i lošija pokretljivost to igrač nosi manji broj bodova na terenu. Na primjer dijagnoza paraplegia nosi 1 bod na terenu, dok potkoljena amputacija ili trajna trauma donjih ekstremiteta nosi 4 ili 4,5 boda“, navodi Nikolić.
Trener Paramonta zatim pojašnjava:
“U svakom momentu na terenu mora biti pet igrača koji ukupno ne prelaze zbir od 14,5 bodova. Dakle, ne mogu istovremeno igrati 5 igrača sa manjim stepenom invaliditeta, koji pojedinačno nose po 4 ili 4,5 boda, jer bi njihov zbir bio ukupno 20 ili 22,5 bodova. Stoga se moraju kombinovati sporiji igrači sa većim stepenom invaliditeta koji nose manji broj bodova na terenu i igrači sa manjim stepenom invaliditeta koji nose veći broj bodova na terenu, ali su brži i pokretljiviji“.
ČAR KOŠARKE U KOLICIMA JE ŠTO SU UKLJUČENI SVI SPORTISTI
Jedna od najboljih strana košarke u kolicima je što su uključeni razni profili takmičara.
“Upravo je to ljepota ovog sporta, da su istovremeno u igri sportisti sa svim oblicima i vrstama invaliditeta. Kad sjednemo u kolica, bez obzira na vrstu invaliditeta, svi imamo jednaku šansu u igri, jer svi koristimo kolica za kretanje. Biće bolji onaj igrač koji ima veću brzinu, snagu i spretnost“.
Košarka u kolicima je izuzetno fizički zahtjevan sport.
“Mogu slobodno reći da je košarka u kolicima fizički zahtjevnija od regularne košarke. Mislim da se najbolji košarkaš Budućnosti ili bilo kojeg drugog kluba, ne bi mogao snaći da istovremeno vozi rukama kolica, te da u punoj brzini vodi loptu i šutira na koš iz kolica, ne koristeći noge za odraz i snagu šuta“.
Predsjednik Paramonta je na kraju zaključio:
“Košarkaši u kolicima šalju snažnu poruku o integraciji osoba sa invaliditetom i sposobnostima osoba sa invaliditetom, jer iz tog primjera možemo zaključiti da su osobe sa invaliditetom fizički snažnije, sposobnije i spretnije u sportskim disciplinama koje su prilagođene njihovom načinu kretanja ili vrsti invaliditeta“.
