Dotakli smo se u Predstavljanju mnogih sportova, doduše, fudbala i košarke nikada dosta, ali bili su tu i MMA, brazilska džiu džica, karate, boćanje i mnogi manje zastupljeni sportovi u našim okvirima.
Jedan od takvih, mada je sve više popularniji, jeste ragbi. Često miješan sa američkim fudbalom, mnogi pomisle na velelepne stadione, mnogo publike i dosta “cirkusa” između etapa. Ipakm ragbi je nešto posve drugačije. Nema neke pretjerane opreme, može da se igra na manje – više bilo kojem stadionu, a da pritom od opreme igrači nose samo dres, šorc, i kopačke. Djeluje malo grubo zar ne?
Slagali bi ako bi rekli da nije, ali bavimo se i prisustvujemo svakodnevno grubostima na više nivoa u negativnom smislu, pa zašto ne bi tu grubost pretočili na nešto pozitivno i usmjerili ga na svakodnevno druženje uz fizičku aktivnost i zdravo takmičenje – ovi momci i djevojke upravo to rade.
Naš današnji sagovornik je jedan od igrača ragbi kluba Crvena stijena, Luka Lučić koji je, kao i većina, ragbi počeo da trenira na nagovor prijatelja.
“Ljubav prema ragbiju se javlja sasvim slučajno, preko druga smo saznali da je sa radom u Podgorici počeo ragbi klub. Kao student sa viškom vremena odlučio sam da probam i posle provog treninga se stvorila veza izmedju mene i ragbija koja traje i dan danas“, rekao je Lučić na otvaranju dijaloga.
Lukina opsesija ragbijem se nastavila, a kako sam priznaje, u početku nije bilo toliko osuda, koliko fascinacija da se neko u Crnoj Gori bavi takvim tipom sporta, te da je danas, u digitalnom dobu teže nagovoriti bilo koga na aktivnost.
Pa ljudi su više bili fascinirani sa tim da treniramo ragbi nego da su nas osudjivali. U tom trenutku za većinu Crnogoraca ovaj sport je bio potpuna nepoznanica. Iskreno mislim da je tada bilo lakše naći polaznike nego sada. Valjda se su generacije promijenile i teško ih je natjerati da se odvoje od kompjutera i telefona.”
Jedna od prepreka za najmlađe, svakako jesu roditelji, koji smatraju da je ragbi pregrub, stoga su iz Crvene stijene poduzeli mjere edukacije kako djece tako i roditelja.
“Kod mlađih generacija postoji želja da probaju ragbi, ali često prepreku predstavljaju roditelji koji misle da je ragbi divljački sport i da će se njihovo dijete povrijediti na treninzima. Tako da je trenutni cilj pored animacije mladjih da edukujemo i roditelje o kakvo se sportu radi i kakve benefite nosi.”
Klub učestvuje u svim takmičenjima pod okriljem Saveza, a ambicije su uvijek velike, a primarno je odbraniti šampionsku titulu iz prethodne sezone.
“Trenutno klub broji između 15 i 20 članova, i takmičimo se u svim ligama koje su organizovane pod okriljem Ragbi saveza Crne Gore. Ambicije kluba za ovu godinu su odbrana šampionske titule od prošle godine u disciplini ragbi 10 i da pokušamo da napadnemo prvo mjesto u dispilini ragbi 7.”
Ragbi je prepoznat kao “muška” igra, ali sve više djevojaka je na listi ragbi klubova, pogotovo nakon uspjeha u prethodnom periodu.
“Nakon velikog uspjeha djevojaka na Igrama malih zemalja, interesovanje za ovim sportom sve više raste. Na teritoriji Podgorice funkcioniše jedan ženski klub, Podgorica, koji najćešće trenira zajedno sa nama tako da se trudimo da pomognemo njihovom razvoju, pa stoga trenutno nemamo planove za osnivanjem ženske sekcije, ali svakako da je ragbi privlačan i za nježniji pol“, zaključio je naš sagovornik.
