Boćanje je sportska igra koja se igra boćama, to jest kuglama na otvorenom igralištu. Ovo je veoma stara sportska igra koja je po nekim izvorima nastala u Grčkoj, Sparti. Vjekovima se igra u mediteranskim zemljama i širom primorja bivše Jugoslavije.
>>> Kendo Klub Budućnost – “put mača” je prepoznao borbeni duh Crne Gore
Prvi pasus odrađen je “kopi pejst” sistemom, ne baš popularnim, ali nažalost čestim u novinarstvu 21. vijeka. Ipak u današnjem Predstavljanju o jednoj od najstarijih igara na svijetu nećete naučiti preko Vikipedije, već preko ljudi kojima je ovaj sport u krvi.
“Boćanje je jedan od najstarijih sportova u Crnoj Gori. Kažu da je početak boćanja ili bućanja začet u Tivtu i on se vodi kao kolijevka boćanja u Crnoj Gori. Prošle godine je sam tivatski savez proslavio 70 godina postojanja boćanja. Pored Tivta svako primorsko mjesto imalo je svoj zog pa tako i Budva počinje da igra boćanje. Tačnu godinu vjerovatno imaju neki stariji boćari u svojoj arhivi. Naš klub ima tradiciju od 1995. godine i možemo se pohvaliti da smo jedan od najtrofejnijih klubova u Crnoj Gori“, započeo je razgovor Tomislav Ranković, igrač boćarskog kluba Maini iz Budve.
Nije zaobišlo boćanje ni naše primorje, ali pravi zamah dobija poslednjih godina pa su tako pristigli i prvi rezultati.
“Sport koji ima dugu tradiciju ali tek poslednjih desetak godina uzima maha u medijima i na nekom većem takmičarskom nivou. Tako imamo i prvu medalju sa Mediteranskih igara iz Peskare u boćanju. Mnogo puta je Crna Gora dolazila sa velikih kolektivnih takmičenja sa medaljom upravo iz boćanja. Klubovi su proteklih desetak godina došli u situaciju maltene poluprofesionalizma. Pored nas je Hrvatska koja je u ovom sportu među velesilama pa se nekako ugledamo na njih i pojačavamo iz njihove lige. Otuda i veliki kvalitet u našoj ligi proteklih par godina.”
Boćanje je sport koji povezuje disciplinu, preciznost i tačnost, a kolektivna igra je ono što ga krasi.
“Boćanje je kolektivan sport iako ga neki svrstavaju u pojedinačne sportove. Kada se igra utakmica onda tu ima više raznih disciplina. To mora da se odgleda da bi ljudi vidjeli da se tamo ne “baca” ona boća bezveze već ima veoma zahtjevnih trkačkih disciplina koje iziskuju mnogo vremena truda i odricanja. Znači imamo tehničke disciplibe, trkačke discipline i klasika.”
Zdravo rivalstvo između gradova
Primorje je epicentar ove igre, pa shodno tome postoji i veliki rivalitet između gradova, naravno sve u sportskom duhu.
“Što se tiče rivalstva u boćanju, tu imamo jedno veliko gradsko rivalstvo između Budve, Tivta i Herceg Novog. Meljini su ekipa koja prednjači u Budvi, Palma je ekipa iz Tivta koja je godinama u vrhu boćanja a iz Herceg Novog imamo Val i sada ekipu Meljina koja se aktivirala poslednjih par godina. Ove sezone najveći rivalitet i možda dvije najkvalitetnije ekipe su Meljini i Maini.”
Da boćanje nije samo sport za starije govori i dosta mladih polaznika kluba koji razbijaju stereotip da je boćanje “igra penzionera”.
“Proteklih godina sve više mladih se aktiviralo. Veće je interesovanje u Tivtu jer oni jedini imaju dvoranu pa im je lakše zadržati omladinu. Kod nas u Budvi to interesovanje je najveće ljeti ali zimi djeca prelaze na druge sportove. Prošle godine naša omladinska reprezentacija uzela je pregršt medalja na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj i postavila se na visokoj ljestvici u budućnosti evropskog i svjetskog boćanja. To je jedna sjajna generacija koju predvodi Gracija Stijepčević iz Tivta.”
Kako je boćanje sve popularnije, tako je poslednjih godina borba za mjesto na Olimpijskim igrama realnija, a iz Budve se nadaju tom ishodu u narednim godinama.
“Boćanje je godinama u velikom naletu, umalo nam je promakla Olimpijada u Francuskoj 2024. godine kada je boćanje bilo među glavnim konkurentima za ulazak u olimpijski svijet. Nadamo se nekoj drugoj olimpijadi. Samim tim poraslo je interesovanje o boćanju kod omladine. Momci koji su sada u naletu su profesionalci, igraju za novac i velike pripreme moraju da odrađuju da bi ostali u vrhunskoj formi, a to nije lako.”
Za Maini nema odmora, titula šampiona Crne Gore donijela je i Ligu šampiona u kojoj čekaju žrijeb i protivnika u četvrtfinalu.
“Naš klub, boćarski klub Maini iz Budve broji oko 20 članova. Ove godine kao prvaci crne Gore igramo Ligu šampiona i dogurali smo nakdalje ikada od svih ekipa. Čekamo žrijeb i protivnika u četvrtfinalu koje će se odigrati devetog i 30. septembra.”
Kada su planovi za budućnost u pitanju, ne krije Ranković da je želja svih iz kluba da se u narednom periodu organizuju velika takmičenja u Budvi.
“Klub je odlično organizovan. Naš klub je u suvlasništvu Opšine Budva koja nam dosta pomaže. Troškovi su veliki ali stojimo čvrsto na zemlji i imamo potencijala za napredak. Nadam se da ćemo uspjeti da pokrijemo terene a onda bi Budva imala mogućnost organizovanja nekog većeg takmičenja i samim tim dobije veće interesovanje od strane omladine i ljudi“, zaključio je naš sagovornik.
