Rafting. U slobodnom prevodu znači “splavarenje divljim vodama“, što ne zvuči baš primamljivo za nekoga ko nije baš nekog avanturističkog duha. Kod nas se riječ rafting najčešće veže za rijeku Taru gdje je on najzastupljeniji. A kako bi reagovali ako bi vam rekli da Podgorica, odnosno Zabjelo, ima prvi osnovani rafting klub u Crnoj Gori. Nakon MMA kluba, u našoj rubrici “Predstavljamo” dočekujemo još jednu zdravu priču iz “republike“.
>>> MMA KLUB ZABJELO – Najljepši sport sa najviše predrasuda
Nije tipično da Zabjelčanina vidimo van okvira pasarele, Seljanke, Splićanke, ili vikendom stadiona na kojem su redovni. Ipak par entuzijasta izašlo je iz rama pa je tako nastalo i sportsko rekreativno rafting društvo pod imenom, pogađajte – Zabjelo.
Kao i većini, najbolje ideje za biznis, hobi i sve ostalo dođu do izražaja kada se popije koja čašica “više”. Drugačija situacija nije bila ni sa današnjim sagovornicima.
“Jedna obična noć i izlazak se pretvorio u nešto što je sada, možemo reći sastavni dio naših života. Životne aktivnosti gradimo prema rasporedu prvenstava i kupova na kojima želimo da učestvujemo, tako da možemo reći da nam se rafting doslovno uvukao pod kožu“, započinje razgovor Milika Milikić, jedan od osnivača.
Obzirom da su skočili “sa klupe u čamac”, nameće se pitanje zašto baš rafting pored toliko “lakših” sportova, u svakom smislu?
“Slučajno smo upoznali licenciranog rafting sudiju, koji nas je uveo u cijelu priču i preko njega smo otišli na prvo takmičenje u Zubin potok, 2020. godine, bez dana treninga. Svidjelo nam se kako to sve izgleda i odlučili smo da se koliko je to moguće ozbiljnije posvetimo ovom sportu.”
>>> Fudbalski klub Internacional – Pobjednički mentalitet i veliki snovi
Svaki početak je težak, pogotovo kada ste jedini i nemate podršku od države pa su se na početku momci sa Zabjela sami snalazili i finansirali za odlazak na takmičenja.
“Dosta puta smo pozajmljivali opremu i snalazili se sa raznim pozajmicama u početku. Vesla smo naslijedili od kluba “Soko” koji je ugašen, kao i savez. Veliku porepreku predstavljalo je i to što bez postojanja saveza nismo bili u mogućnosti da osnujemo klub, pa smo zato morali da se registrujemo kao sportsko rekreativno društvo.”
Treninge za ovaj sport nije lako imati, momci su “samouki”, bez trenera, pa se za uvježbavanje veslanja uzvodno i “prolazak kapija” spremaju na Zeti i Morači”.
“Kada god uslovi dozvole treniramo na našim rijekama, uglavnom praktikujemo da prisustvuju svi članovi ali desi se često da ode i nas par. Mnogo je bitna rutina i održavanje forme jer na stazi nikada ne znate šta se može desiti a mi smo na Morači iskusili gotovo sve. Ako na to dodamo da je naš čamac turistički, a ne takmičarski – dobro smo prošli“, uz osmijeh govore pioniri raftinga Crne Gore.
Na pitanje da li su makar malo popularizovali sportski dio raftinga, a ne samo onaj turistički, jednoglasno su dali potvrdan odgovor, a raduje ih što je dosta ljudi počelo da se raspituje ko su i šta su.
“Imamo plan da oformimo još jednu, mlađu ekipu, ali kao i za sve i za to je potrebno mnogo finansija. Nadamo se da ćemo u budućnosti uspjeti i to, kako bi podigli sve na još jedan veći nivo i u jednom trenutku bili organizatori Svjetskog kupa“. Ipak da bi se kup organizovao država mora da ima savez a da bi on postojao potrebni su – klubovi.
“Mi smo jedino registrovano rafting društvo i samim tim ne postoji mogućnost da se napravi savez. Da bi se oformio potrebno je da država ima makar pet aktivnih rafting klubova. Ipak postoje neke ideje i interesovanja u par gradova i nadamo se da ćemo kroz neku godinu uspjeti i da napravim savez kao i Svjetski kup“.
Francuska kao motiv i podsticaj za dalji rad
Učestvovanjem na Svjetskom kupu u Francuskoj, naši rafteri su naučili mnogo, stekli iskustvo kao i poznanstva koja su im mnogo pomogla za dalji razvoj.
“Za put u Francusku smo imali mnogo sreće, za vrijeme kovida oprostili smo se od puta, da bi nekoliko dana kasnije zabrane bile ukinute pa smo na kraju i nastupili na kupu. To je za nas bilo jedno nezaboravno iskustvo, a s obzirom na naše, da ga nazovemo neiskustvo pokazali smo se sjajno, što su i druge zemlje primijetile i odlično prihvatile.”
Entuzijazam momaka sa Zabjela u rafting svijetu je za poštovanje, učestvovanje na mnogim takmičenjima donijelo je i velika prijateljstva sa ljudima iz raznih zemalja širom svijeta.
“Rafting je ustvari jedna velika porodica, sem komšijske Srbije, imamo vrhunski odnos sa Italijom i prvim čovjekom raftinga – Danilom Barmazom. Takođe moramo da pomenemo i naše prijatelje iz Južne Amerike, Čileance sa kojima smo bili u kampu. Taj sudar kultura a opet razumijevanje i ljubav prema istom sportu je nešto što stvarno treba doživjeti. Jedan od glavnih razloga svog zalaganja jeste i taj, nova poznanstva i druženje.”
Zabjelo je znalo, i znaće da iznjedri originalnost i jedinstvenost, a ovi momci pred sobom imaju glavnu “kapiju” koju otvaraju 26. juna. O toj “kapiji” sanjaju mnogo popularniji i veći sportovi u našoj zemlji a to je – Svjetsko prvenstvo u Italiji gdje će predstavljati Crnu Goru.
“U Sondriji ćemo predstavljati reprezentaciju Crne Gore a zvanično ime će nam biti “Montenegrian rafting team”. Ogromna nam je čast što ćemo predstavljati našu državu, na najvećem rafting događaju u njegovoj istoriji. U Sondriji će nastupiti 42 tima iz 35 zemalja. Primarni zadatak nam je što bolji plasman ali i da pokažemo da iako jedini bez trenera i adekvatne opreme uz puno truda i želje možemo da postignemo rezultat za poštovanje. U fazi smo traženja sponzora i nadamo se da ćemo uspjeti da napravimo jednu zdravu priču, i da Crna Gora postane rafting zemlja, jer potencijala za to itekako ima“.
